Matija Korvin, kralj Ugarske i Hrvatske
|
 |
Matija I. Korvin, kralj Ugarske, Dalmacije, Hrvatske, Slavonije itd. Što kaže Wikipedia: : Matija Korvin, poznat i kao Matijaš (Kolozsvár, 23. veljače 1443. – Beč, 6. travnja 1490.), hrvatsko-ugarski kralj (1458. – 1490.), protukralj Češke (1469. – 1490.). Osvojio je dio habsburških nasljednih zemalja, kojima je vladao iz Beča s naslovom austrijskog vojvode (1485. – 1490.). Bio je jedan od najznačajnijih ugarskih i hrvatskih vladara te posljednji koji je uspješno oslabio moć velikaša i ojačao središnju kraljevsku vlast. Iako su mu pozornost odvlačili vlastiti interesi na Zapadu i sukobi s njemačkim carem Fridrikom III. (1440. – 1493.) i češkim kraljem Vladislavom (1471. – 1516.), zaslužan je za usporavanje osmanlijskog napredovanja na zapad, što je postigao osnivanjem obrambenih teritorijalnih jedinica na istoku kraljevstva. Bio je pokrovitelj umjetnosti i kulture i njegov dvor je bio središte okupljanja i djelovanja najistaknutijih književnih i likovnih stvaratelja humanističkog perioda. Umro je bez legitimnog nasljednika, a u narodnoj predaju je ostao upamćen kao velik i pravedan vladar. Nastavak na Wikipediji Grafika iz zbirke od 88 grafika
Nicolasa Tekst u nastavku preuzet je iz F.X. Fellerove Univerzalne biografije ljudi koji su stekli slavu. (Biographie universelle des hommes qui se sont fait un nom)- 1860 MATTIJA KORVIN, kralj Ugarske, drugi sin Ivana Hunjadija, stekao je nadimak "Veliki" svojom hrabrošću. Ladislav V. Austrijski, kralj Ugarske i Češke, zatvorio ga je u Češkoj; međutim, to mu nije spriječilo da bude izabran za kralja Ugarske 24. siječnja 1458., nakon Ladislavove smrti. George Podiebrack, Ladislavov nasljednik u Češkoj, vratio je Matiju na slobodu. Nekoliko velikih mađarskih velikaša usprotivilo se njegovom izboru i poticalo Fridrika IV da bude okrunjen. Turci su iskoristili te podjele, ali ih je Matija istjerao iz Gornje Ugarske nakon što je prisilio cara Fridrika da vrati sveti Štefanov vijenac, koji je zaplijenio, a koji je, prema zakonima kraljevstva, bio potreban za krunidbu kraljeva. Podiebrack, vođa husita, nakon što ga je papa Pavao II. ekskomunicirao, ponudio je krunu kraljevstva Matiji, a katolici Češke koje je progonio ponudili su mu je; no na nju je polagao pravo i Ladislav VI., sin Kazimira, kralja Poljske, koji je na kraju naslijedio Podiebracka. Rat se tada ponovno rasplamsao između cara i Matije. Sreća mu je toliko naklonila da je, nakon što je pokorio dio Austrije, konačno zauzeo Beč i Neustadt, njezine glavne utvrde. Poraženi car razoružao je pobjednika, ostavivši mu Donju Austriju 1487. godine.* Godinu dana prije, Matija je sazvao skupštinu u Budimpešti, na kojoj je donio nekoliko zakona protiv dvoboja, pravnih sporenja i niza drugih zlouporaba. Još se jednom pripremao za rat protiv Turaka kada je 1490. umro od moždanog udara u Beču, u Austriji. Ovaj heroj, uspješan i u miru i u ratu, znao je sve što je princ trebao znati. Govorio je nekoliko europskih jezika, imao je vedar duh i uživao je u pričanju viceva. Njegov tajnik, Galeotto Marzio de Narni, objavio ih je. Bio je pokrovitelj književnosti i likovnih umjetnosti. Zapošljavao je najbolje slikare u Italiji i pozivao vodeće ličnosti europske kulture na svoj dvor. Imao je prekrasnu knjižnicu u Budimpešti, bogatu knjigama i rukopisima. |
| Site Map | Research | Links |